Rame uz rame sa starijim kolegama i učenici 3. razreda su se uključili u istraživanje bioraznolikosti našeg otoka. Zadatak je bio fotografirati biljne i životinjske vrste šoltanskih suhozida.
Prvi korak bio je istražiti bunju ispred škole, koja je izgrađena u tradicionalnoj tehnici suhozida u projektu Suhozid – izgradnja bunje u školskom dvorištu (2018./19.) godine. Iako mlada, izgrađena rukama naših učenika, pokazala je da prostor među uredno složenim kamenom, obiluje životom. Oštrim okom i mirnom rukom, trećaši su “uhvatili” nevjerojatne prizore.
Hrđasta slezenica (Asplenium ceterach), mala paprat koja raste u pukotinama stijena.
Često raste u pukotinama stijena.
Žednjak je biljka poznata po svojoj sposobnosti zadržavanja vode u mesnatim listovima, što joj omogućuje preživljavanje u suhim uvjetima i siromašnim tlima.
Obični bršljan (Hedera helix) je zimzelena penjačica koja se penje uz površine poput zidova ili drveća pomoću zračnih korijenčića.
Pomoću Googlovog alata za prepoznavanje fotografija i umjetne inteligencije saznali smo da ova biljka najvjerojatnije nije kupina.
“Iako listovi dijele neke površne sličnosti poput nazubljenih rubova, mlada biljka na slici nema karakteristične trnove na stabljici ili glavnom nervu lista koji su obilježje divlje ili kultivirane kupine.
Biljka je vjerojatno mlada sadnica ili izdanak nekog drugog drvenastog grma ili stabla koji raste u pukotini zida.”
Kako bi saznali o kojoj se biljci radi, pitat ćemo učiteljicu iz biologije i još malo istražiti literaturu.
Poljski neven, raste na sunčanim i toplim staništima te preferira vapnenasto tlo.
Maslačak je višegodišnja zeljasta biljka. Prepoznatljiva po nazubljenim listovima, zbog čega je i dobio ime (franc. dent de lion znači “lavlji zub”). Cijela biljka je jestiva, a mladi gorki listovi često se koriste u salatama.
Snimili smo i razne vrste lišajeva ali i korasti talog (izgleda kao bijela, praškasta ili kristalna tvar) na kamenom zidu koji nastaje kada voda putuje do površine zida i isparava te ostavlja za sobom kristalizirane naslage soli.
Fotografirali smo i različite vrste malih životinja, gmazova i kukaca, koje su svoje stanište pronašli u biozajednici s biljkama u kamenu suhozida:
Šetnja okolicom škole i promatranje stoljetnih suhozida, samo je potvrdila da život u suhozidima buja, a živi ga svijet čuva od zaborava i čini još posebnijim.
Ivana Blagaić, učiteljica 3. razreda
