Stoga je ovaj dan, 22.ožujka – Međunarodni dan sreće, prilika za zastati i razmisliti o stvarima koje nas uistinu čine sretnima, te koliko je zaista malo potrebno za sreću. Učenici su to vjerno dočarali svojim radovima koje smo izložili na panou, a samo mali dio slijedi u nastavku:
Marija, 1.r. “Sreća je moja obitelj.”
Renco, 1.r. “Sretan sam kad idem u Split s obitelji.”
Rita, 1.r. “Sreća je kad čitam knjigu i mirišem cvijeće koje volim.”
Atenea, 1.r. “Volim kad se igram s Marijom i Leom. Sretna sam kad se smijemo.”
Dora, 1.r. “Sreća je bazen pun čokolade.”
Bruno, 1.r. “Sretan sam kad igram tenis s mamom.”
Carmelo, 1.r. “Sreća je pun mjesec na nebu kad idem kući.”
Maroje, 1.r. “Sretan sam kad lovim ribu.”
Lea, 1.r. “Sreća je kad vozim biciklu sa didom.”
Lucas, 1.r. “Sretan sam kad jedem sladoled i pizzu.”
Lora, 2.r. “Sretna sam kad mi se netko nasmiješi.”
Maksim, 2.r. “Sretan sam kad se igram s prijateljima.”
Nikola, 2.r. “Sretan sam kad šetam s obitelji.”
Ema, 2.r. “Sretna sam kad sam na rolama.”
Ivano, 2.r. “Sreća je biti astronaut.”
Nika, 3.r. “Sretna sam kad slavim rođendan.”
Nikol, 3.r. “Sreća je riba na gradele i krumpir salata sa kapulom.”
Lara, 3.r. “Sreća je kad pecam ribe s tatom.”
Jakov, 4.r. “Sretan sam kad se vozim, čitam, igram igrice na računalu.”
Nikola, 4.r. “Sretan sam kad se kupam na plaži u Nečujmu.”
